utorak, 28. veljače 2023.
Gospodin Isus Mi Prikaže Svoje Stvaranje
Poruka od Gospodina Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 21. veljače 2023.
Nakon noći intenzivnog boli i patnje, rano ujutro sam napravila svoje molitvene darove i posvetila sam se, svoju obitelj i cijeli svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu i Svetom Srcu Isusovu. Iznenada došao je Anđeo Gospodnji i rekao: „Valentino, naš Gospodin Isus poslao me da te uzmem s sobom.”
Iznenada smo se našli među mnogim anđelima i svetacima u zgradi koja je izgledala kao crkva. Svi su klečali i gledali istu stranu.
Jedan od anđela došao mi je blizu i rekao: „Valentino, napravi znak križa glasno tako da svi mogu čuti tebe i slijediti te.”
Učinila sam kako me Anđeo zamolio, napravivši znak križa i rekavši: „U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.” Zatim sam očekivala da ćemo se svi pridružiti molitvi.
Umjesto toga, naš Gospodin Isus iznenada se pojavio među svim tim svetim dušama. Došao je direktno do mene i rekao: „Danas će te podignuti visoko.”
Reče mi: „Valentino, moje dijete, idi sa Mnom. Odvedu ću te na obilazak da vidiš Moje Stvaranje.”
Poslušala sam Gospodina i počela slijediti Ga. Osjetila sam takvu neizmjernu radost i sreću, ali u isto vrijeme se pitala zašto me nije pozvao sve prisutne ljude.
Gospodin mi je osmiješao i rekao: „Valentino, znam da si mnogo patila zbog mene. Danas ću te odvesti na poseban obilazak Mojeg Stvaranja. To ti je tvoj mali nagrad.”
Iznenada smo se penjali visoko preko lijepih planina i prirode, pokrivenih najbijelim snijegom s zelenim mrljama ovdje i ondje. Gospodin je bio vrlo srećan i radostan. Nosio je bijelu tuniku i crveni ogrtač. Imao je kosu do ramena.
Gledao me i upitao: „Valentino, sretna si vidjeti ove lijepe ledenjake visokih planina? Sve ovo je Moje Stvaranje. Vjeruješ li da sve ovo jest Moje Stvaranje? Vjeruješ li da sam stvorio sve što postoji?”
Odgovorila sam: „Oh da, moj Gospodine, uvijek vjerujem da si Ti stvorio sve i hvalim Te za to, za sva djela Tvoja. Volim Te tako duboko.”
Zatim ukazujući na planine ispred nas, Gospodin je rekao: „Ove su Moje omiljene visoke planine. One ukazuju na Mene u najvišem Nebu. Često volim biti sam i stojim na Visokoj Planini, tako miran u svojoj adoraciji, i pitam se sebe, ‘Kako čovjekost može negirati sve što sam stvorio?’ Nikad me ne zahvaljuju za to.”
Dok je Gospodin žalovao, duboka tužnost došla mi je u srce i postala sam vrlo emocionalna zbog Gospodina. Ne zaslužuje tako mnogo odbijanja od čovjekosti. U konačnici, On je stvorio sve. Osjećam se takvo nisko što čovjekost odbija Stvoritelja Svih Svirjeva. Sramota svijetu! Treba probuditi se.
Gospodin je nastavio: „Znaš, moje dijete, volim ti otkrivati čuda i pokazivati ih tebi. Uvijek si tako duboko dotaknuta u srcu, i voliš Me i utješujes Me, a ja tebe volim toliko, nemožeš zamisliti.”
Gospodin mi je opet upitao, “Voliš li moje Stvaranje koje ti prikazujem?”
Odgovorila sam: “Oh da, Gospodine, toliko je lijepo.”
Upitao me: “Želiš li znati gdje smo mi?”
Odgovorila sam: “Oh da, Gospodine, kako se zove ovo mjesto?”
Osmehnuvši se, odgovorio je: “Katmandu!”
Rekla sam: “To je tako daleko. Hvala Ti, moj Gospodine Isuse, za ovu lijepu prirodu i najviše zbog toga što sam s Tobom.”
Zatim mi se Gospodin osmiješio i reče: “Sada moram vratiti se u Najviši Nebo.”
Osjećala sam takvu nostalgiju, želeći otići s Njime. Gospodin je pročitao moje misli i reče: “Ali ti moraš ostati duže ovdje da bi širila Moju Svetu Riječ ljudima i govorila im o Mojoj Ljubavi te ih pozvala na pokoru.”
U tom trenutku željela sam otići s mojim Gospodinom jer mi je nedostajao. Postala sam vrlo emocionalna, ali On mi je pomogao shvatiti da moram ostati ovdje na zemlji da bi ispunila Njegovu Svetu Volju.
Hvala Ti, moj lijepi Gospodine i Stvoritelju.